Ivana i Dragan
Znaju se iz osnovne skole. Godinama su bili najbolji drugovi. Zaljubljeni su od punoletstva. Ma, zaljubljeni su oduvek, tada su samo shvatili da jesu. Ako postoji ljubav „dok nas smrt ne rastavi“, to je to. Njihov zivot ima sve preduslove da bude bajka. Ona sedi kod kuce i brine o njihovoj bebi dok on zavrsava fakultet, izlazi, kaze da ne zeli da bude nesrecan pored nje, hoce da ima slobodu. On gleda u nju kao u Boga. Posle deset godina, ona je potrosena, prevarena, nalazi poruke sumnjivih sadrzina u telefonu, on kupuje donji ves raznih boja i materijala kad polazi na sluzbeni put. Ogorcena je. Kaze jos tridesetak godina, nece zivot valjda duze trajati. I pita me sta da uci svoju decu, da li je brak prevazidjena insitucija.
Tamara
ima dvadeset i cetiri godine. Mlada je, lepa, pametna, obrazovana, duhovita, svoja. Zna sta hoce. Kaze da ima probleme kao zena u klimaksu. „Nadji decka“, kazem joj, „kritetijumi su jedno, ali hormoni rade svoje“. Kaze da joj ne pada na pamet, da sa hormonima moze da izadje na kraj, a sa budalama ne.
Goran
Ne volim da olako koristim reci naj, nikad, uvek…, ali mogu da kazem da je najduhovitiji i najinteligentniji covek koga sam srela. Ne na prvu loptu. Nekako je stidljiv. Morala sam da ga vidim u niz situacija da bih to shvatila. Nije nametljiv. Zakleti pristalica monogamije. Ima lepu zenu. Veselu. Ona secka voce za saltu u kuhinji i place. Kaze da ne moze da izadje na kraj sa njim, da je nervozan i stalno vice, nema strpljenja za decu. Kaze da ga trpi zato sto je tako naucena. Htela je da rodi trece dete, ali bi ga ipak zadavila.
Dusica
je magistar. Radi u skoli. Jedna od retkih odraslih osoba koje poznajem, pri tom ne mislim na godine. Zdravih stavova i rezona. Zove me da vidim stancic koji je nedavno kupila. Pitam da li joj nesto treba za novi dom. Kaze: iskreno, od krupnijih stvari nedostaje mi jedino muz.
Pitam svog „doknassmrtnerastavi“ sta misli o braku. Naviknut da bezi u cinizam kad god ne zna sta da kaze, odgovara mi da bi se ubio sa petnaest da je znao sta ga ceka.
Svi zelimo ono sto nemamo, to je valjda neki prirodni nagon koji nas gura napred. To je tako i u glupostima- crnkinje peglaju kosu, Evropljanke stavljaju mini-val. Da li su samoca sa ili bez ocajanja, zivotarenje ili dozivotno menjanje partnera jedine tri opcije koje je doneo 21. vek? Da li je brak prevazinje institucija?
Po meni brak nije prevaziđena institucija. Brak je osnov zdrave porodice, a samim tim i društva. Stanje našeg društva pokazuje i kakvi su nam brakovi i obrnuto.
Izopačio se ovaj svet. Sistem vrednosti je poremećen. Ljudi se venčavaju iz raznih razloga i pobuda. Mogu još da kažem da je sve lakše u dvoje. Ljubav, poštovanje, pažnja, iskrenost su osnov. Ako se brak na tome temelji onda sigurno neće postati prevaziđena institucija.
Коментар од Charolija — фебруар 16, 2009 @ 2:01 am
imam ja jos primera, ali nisam htela da post ima osamdeset strana. ali, posto si napomenula razloge i pobude, da napisem i ovaj primer: moj poznanik ima 35 godina. zena sa kojom zivi je trudna i on je bas srecan. voli je, nastavice da zive zajedno, dete ce nositi njegovo prezime, ali on ne zeli da je ozeni jer se plasi da bi mogla da mu uzme novac (koga ima dosta) ako eventualno dodje do razvoda!!!!
Коментар од magi — фебруар 16, 2009 @ 2:42 am
Magi primera taman za 80 stranica. Jedna moja poznanica, sva ponosna na sebe, rodila tri prekrasne devojčice, a onda shvatila da se mnogo mlada udala, pa rešila da nadoknadi prošuteno, našla momka, razvela se i eno je đuska po žurkama, dok joj decu čuvaju njeni roditelji. Kaže „Šta me briga, jednom se živi, a deci ništa ne fali. Imaju sve što im treba.“
Коментар од Charolija — фебруар 16, 2009 @ 2:44 pm
verujem da zajednica dvoje ljudi koja se zasniva na ljubavi i posvećenosti nije prevazidjena. smatram da je to jedna od najvećih mogućih vrednosti, ali je užasno retko videti dve srodne duše u pravom smislu. brak se mnogo češće svodi na obligacioni odnos dve strane, pri čemu papir na kome piše BRAK ima precenjenu vrednost i odnosi se na razne druge stvari koje nemaju veze sa ljubavlju. mislim da je poenta u ljubavi, ali moguće je da sam u manjini
Коментар од lost03 — фебруар 16, 2009 @ 3:02 pm
@charolija – i ja sam se udala mlada i rodila decu i sad volim da djuskam, ali najvise volim da to radim sa njihovim tatom (mada on nema pojma da igra, ali dobro
), a nekako uvek ispadnem glupa u drustvu zbog toga
@lost – ti jesi u manjini, ali nije lepo da te hvalim i pricam ovde pred svima zbog cega si sve posebna. kad kazem brak, ne mislim na papir na kome to pise (ja ga cak ni nemam), vec upravo to – na zajednicu dvoje ljudi koji su jedno drugom najvazniji, dovoljno zrelih da se ne tolerisu, nego vole i tako to…
Коментар од magi — фебруар 16, 2009 @ 5:19 pm
Ti što misle da si glupa u društvu, zato što đuskaš sa svojim mužem, u najmanju ruku ti zavide. Ja sam u braku tek dve godine. Jedan naš drugar koji je takođe oženjen, sada već godinu dana, kaže nama „Kako vas dvoje još uvek možete da budete zaljubljeni, vidi se da jeste? Baš ste mi čudni.“
Da li sam i ja glupa u društvu ili se ovaj svet izopačio više nisam ni sigurna?
Коментар од Charolija — фебруар 16, 2009 @ 7:10 pm
Primera gomila, moze ih navesti svako od nas, ali mene to nece promeniti. Verujem u ljubav, brak (iako nisam u njemu), jer je spoj dvoje ljudi koji se vole i imaju decu, nesto cemu se divim, postujem i ponekada zavidim na tome. Iskreno.
Коментар од zelenavrata — фебруар 17, 2009 @ 2:17 pm
Magi,
elem, mislim da brak u tom smislu nije prevazidjen, samo su neki odustali iz raznih razloga. ja na primer nisam, a možda bi trebalo
Коментар од lost03 — фебруар 17, 2009 @ 3:33 pm
svaka priča je za sebe. ne volim samo kad se deca rađaju po difoltu…jebo brak, to je najmanja šteta.
Коментар од zihernadla — фебруар 17, 2009 @ 8:30 pm
Cvrsta zajednica nije prevazidjena i tesko da ima cime da se zameni ako se u nju utkaju i deca. Papir nije neophodan.
Odredjene modifikacije pravila bi mogle da pomognu, npr. oslobadjanje od fame jednom, zauvek, dok nas smrt bla-bla.. To je pre svega emotivno-funkcionalni model i treba ga negovati da funkcionse, bez nepotrebnog fatal-misticizma. Mogu da razumem i gospodina iz Maginog komentara. Mnogo raznih raspustenica se sepuri okolo parama celebrity-naivcina.
Коментар од drnch — фебруар 18, 2009 @ 1:05 pm
@zelenavrata – mozda nisam najuspesnije iskazala poentu. ti nisi u braku, a verujes u njega, oni koji dobiju priliku da se sjedine sa nekim nekako je uvek procerdaju. ili se dovoljno ne trude, ili sta ja znam….
shock: i jos mnogo sokova. ne mislim da je brak najmanja steta, ali slazem se da deca ne bi smela da se radjaju zbog takotrebanja. radujem se da te vidim, u svakom slucaju 
), ali mislim da je tu doslo do nekog poremecaja. ili sto kaze devojce iz mog drugog primera: sve je bre otislo u k…..
@lost, sigurno ne bi trebalo
@zihernadla –
@drnch – ja razumem svakog od ovih ljudi (posebno veliko razumevanje imama za sebe
Коментар од magi — фебруар 18, 2009 @ 4:26 pm
Probala to zelena, probala
Коментар од zelenavrata — фебруар 18, 2009 @ 6:04 pm
Bila sam u braku 18 godina. Mogu da kazem da je valjao prvih par godina, tj. do onog momenta kada sam ustanovila da je njemu vaznija kafana od porodice. Pokusavala sam da ga nagovorim da odustane, da uziva u deci kao i ja, da mi treba, da volim da sam u njegom drustvu, da je simpa kada je trezan, da ima dobre fazone, da deci treba i tata, medjutim, njegova potreba za alkoholom je bila sve veca. To nas je naravno udaljavalo. Imamo dve cerke rodjene u razmaku od 4 godine. Ljubav je umrla, naravno. Kada neko ne zeli da bude sa tobom, nego mu je lepse da palamudi sa alkosima, satima, svki boziji dan, onda mora tako da bude. Jednog dana, moja starija cerka ga je videla upisanog i pijanog i saopstila da ce se ubiti, ako ga je video neko od njenih drugara. E, to je bio vrhunac. Samo sam ucutala, cutala, cutala i on je shvatio da je vreme da ode. Sada zivi (stalno pijan) sa nekom novom zenom koja ima dva sina (koje on nikada nije imao) i kaze da ne razlikuje decu, njenu i nasu. Ha, ha, ha. A nasu ne gleda, ne pita za njih! Ako me neko pita da li sam srecna, odgovoricu da, jer nemam alkoholicara pored sebe, a odgovoricu i ne, jer zivot u samoci, nije zivot. Fali ti druga polovina. Deca odu, ti ostanes sama. Ipak verujem u zivot u dvoje. Tako sam vaspitala i svoje cerke. Jedna je srecno udata, druga ima divnog momka. A mama? Mama je sama! Nisam rekla nikada nikog vise necu voleti, ali…
Коментар од dudaelixir — фебруар 21, 2009 @ 9:18 pm
Ja sam do pre dve godine mislila da je brak ne prevazidjena institucija nego bespotrebna stvar koja ubija ljude, ljubav, odnose, razum…
Sad sam dve godine u braku i mislim da sam znala da ce biti ovako uradila bih to mnogo ranije
Sve je isto, moj život je i dalje lep, bogat, osmišljen samo što sad imam i društvo.
Коментар од mahlat — фебруар 21, 2009 @ 10:17 pm
Ala sam glupo napisala ovo da bih uradila ranije…
Mislim, bila sam protivnik braka a razloga ima mnogo, recimo da sam mog muža ljubimca srela ranije i tad bih se udala za njega.
Коментар од mahlat — фебруар 21, 2009 @ 10:21 pm
@dudo, alkoholizam je bolest, to su ipak ekstremni slucajevi.
ne poznajem te licno, ali mi je tvoj odnos prema ljubimcu jedan od prihvatljivijih koje sam srela.
@mahlat – ko bi rekao kako jedan ljubimac moze da izmeni pogled na svet
Коментар од magi — фебруар 22, 2009 @ 1:07 pm
neka saradnja, trud, zajednički rad ne mora da se zove brak da bi sve dobro funkcionisalo. Brak nije nešto u šta treba da se uđe kao garancija za nešto, niti nešto iz čega nije dobro da se izlazi, bez obzira što ne valja. Tako ja mislim.
Коментар од zihernadla — фебруар 22, 2009 @ 3:28 pm
napisah komentar ko da sam pijana
Коментар од zihernadla — фебруар 22, 2009 @ 3:28 pm
@zih, a sta kao nisi?
Коментар од magi — фебруар 23, 2009 @ 1:43 pm
Znas kako, mnogi traze muskarca koga ce pretvoriti u muza pored koga ce da zive. Ja sam trazila ili cekala nekoga sa kim cu da zivim. Mislim da je u tome razliku u – “pored“ i ‘’sa“.
Коментар од mahlat — фебруар 23, 2009 @ 1:51 pm
šta ti je, ja sam ozbiljna žena…možda sam bila trunku drogirana jer nedeljom kad kuvam volim da ušmrknem malo vegete
Коментар од zihernadla — фебруар 23, 2009 @ 10:41 pm
@jeste, mahlat, za to je potrebna hrabrost i potrebno je biti svoj, a to je mnooooogo redje nego sto se cini, cak i nama, cinicnima.
(nadam se da centar za socijalni rad ne proverava blogove
)
@zih, ja volim da sipam vino u jelo kad kuvam, posle deca spavaju k’o bebice
Коментар од magi — фебруар 24, 2009 @ 12:13 am
ja volim vino kao takvo
Коментар од lost03 — фебруар 24, 2009 @ 4:24 pm
možda to i nema veze sa postom?
Коментар од lost03 — фебруар 24, 2009 @ 4:41 pm
Kako nema?!
To ima veze sa svacim!
A vegetu ne smrces?
Коментар од magi — фебруар 25, 2009 @ 4:03 am
ja ušmrčem vagetu, popijem vino…a posle ručak nekada i ne završim
Коментар од zihernadla — фебруар 25, 2009 @ 10:33 am
vagetu ne trošim…vegetu da, onu što je koristio Stevo Karapandža
Коментар од zihernadla — фебруар 25, 2009 @ 10:34 am
ja kad popijem vino, ušmrčem i ručak, a kamoli vegetu
Коментар од lost03 — фебруар 25, 2009 @ 12:31 pm
zihernadla je opet pijana pisala komentare, a posle mene optuzujes da pijem pre zenita, losticka
Коментар од magi — фебруар 25, 2009 @ 1:44 pm
jes’ nju da optužim, pa da me bije k’o Misirac?
Коментар од lost03 — фебруар 25, 2009 @ 2:07 pm
ili da ti ne izronja tuareg? pa, jest’ ja te plazmom sigurno necu otrovati posto cu je i ja jesti…
Коментар од magi — фебруар 25, 2009 @ 3:00 pm
rekla sam da nisam bila pijana nego drogirana, nije to isto…si šmrknula malo plazme pa se ne sećaš?
Коментар од zihernadla — фебруар 26, 2009 @ 11:05 pm
pa da, nema ih…uplašile me se
Коментар од zihernadla — март 1, 2009 @ 9:49 pm
losticka se uplasila…ja sam hrabra zena
Коментар од magi21 — март 2, 2009 @ 2:11 pm
hrabra ženo, ako ne poneseš plazma tortu sa sobom, onom kojom me nećeš otrovati, ta hrabrost ti neće pomoći
Коментар од lost03 — март 2, 2009 @ 5:56 pm
Zajednica dvoje ljudi nikada nece biti prevazidjena, retka ce biti uvek. A brak? Uglavnom je to prevara.
Коментар од electrasdreams — март 4, 2009 @ 12:35 am