nisam tacno upamtila taj trenutak, ali ako razmisljam o tome, mogu da se prisetim:
-kako isprobavam neku bluzu kod sestre u stanu. skidam se, a njena cerkica od nekih dvanaest godina pilji u moje grudi i nasmejano kaze: „tetka, opusteno!“, ili
-neke svadbe, svi su egzaltirani pojavom trubaca, a neka tetka pokusava da ukapira sta sam uradila sa prethodnih deset godina svog zivota koliko me nije videla. dere se ravno u moju usnu skoljku: „jel’ tvoj muz onaj prosedi gospodin prekoputa?!!!“ , ili
-sve tako nekih slicnih momenata…mazanje kreme po licu u nedelju ujutru…ko je ova sto me gleda iz ogledala???!!!, usputni trenuci, svakodnevni…bez veze…
tek, ukapirala sam da su godine prestale da dolaze i pocele da prolaze! prolaze, hej! dakle, vreme ide! ide i skupo je…nema vremena za bacanje, pa vi kako hocete!